< | travanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog o Tomb Raideru, ali ne na neki snobovski "ja sam official Tomb Raider site" način, nego na način da opisujem svoje doživljaje iz TR igara (a možda i iz nekih drugih). Imam drugi blog na koji pišem opčenite stvari iz svog života tako da na ovom blogu neće biti baš previše postova, ali uostalom vidjet ću kamo će ovo sve ići...
Official Site
Stellini Walktrough-i
Planet Lara
Tomb Raider Chronicles
Tomb Raider Forumi
Tomb Raider Level Editor
Tutoriali i resursi
Trsearch
Skribblerz
Tomb Raider Editor
Custom Leveli
Trle.net
Lara's Levelbase
Industrial Rooftops
Tomb Raider: Underworld
Prošao sam Tomb Raider TRL
Tomb Raider TLR Screenshots
Prošao sam Tomb Raider 5
Tomb Raider 1
Tomb Raider 2
Tomb Raider 3
Last Revelation
Chronicles
Angel of Darkness
Legend
Anniversary
Underworld
Dugo sam čekao da nabavim Tomb Raider Underworld, još više zato jer je verzija za Play Station 2 kasnila. Morao sam igrati na Play Stationu 2 jer mi je komp preslab a PS3 preskup. Napokon, jednog od ovih dana odlučih skupiti snage i kupiti igru.
Čim je igra izašla za Play Station 2, odmah su počeli negativni komentari, da je grafika lošija nego u Legendu, da su pola toga izbacili, da je kamera katastrofalna. Svejedno, ja nisam imao drugog izbora. Na moje čuđenje, grafika je bila sasvim u redu. Bolja nego u Legendu i Anniversary-u.
Neću previše opisivati priču jer ovo nije takav blog, ali ću samo reći da Lara nastavlja potragu za svojom majkom, koju je započela u Legendu. Ili Anniversary-u... Koji se dogodio prije? Ne znam... Uglavnom, ona ide slijedi očeve zabilješke, traži neki Avalon za kojeg joj je njena bivša prijateljica, sadašnja suparnica Amanda rekla. Navodno se njena majka nalazi u Avalonu. Otkrije da je Natla (glavna suparnica iz TRA) još živa te da surađuje s Amandom. Isto tako tragovi je navode na traženje nekog Thorovog čekića, jer jedino pomoću njega može doći do Avalona.
Priča me nije oduševila, a cutscene, koje su mi bile fascinantne u npr. Legendu sada su se svele da Lara naiđe na neki zid gdje nešto piše po nekakvom drevnom jeziku i to pročita. Čitavo vrijeme, igrajući, nisam se uopće uspio uživjeti u priču, i to smatram velikim nedostatkom. Ali malim u usporedbi s drugim nedostacima igre.
Puno veće razočaranje mi je bilo što ni u jednom djelu igre nema NIKAKVE zamke, a zamke i izbjegavanje istih su mi na neki način bili najdraži dio Tomb Raidera općenito. I kad kažem nikakve, mislim nikakve, jer u cijeloj igri nema nijednog rollingballa niti spikeova. Zagonetaka ima, ali su tako smiješno lagane da zapravo nisu vrijedne spomena. Naravno, svaka zagonetka uključuje neku statuu koja je veća od Trga bana Josipa Jelačića, ali to samo pojačava dojam koliko su te prelagane zagonetke zapravo jadne.
Lokacije mi isto tako nisu baš bile po ukusu, od sunčanog Thailanda koji je većinom outdoor, preko hodnika i tunela ispod Larine kuće koji niti u pola ne iskorištavaju potencijal kakav bi takav level mogao imati, pa sve do nekih velebnih hodnika u nekoj zaleđenoj dvorani, koji su isto mogli biti bolje izvedeni. Jedina lokacija koja mi se koliko-toliko svidjela je Mexico, koji me čak uspio zastrašiti u mračnim hodnicima koji se nalaze ispod nekog hrama s velikim kipovima.
Ali razloga strahu u ovoj igri nema, jer kao što rekoh, zamki nema, u nijednom trenutku se ne morate bojati da će ispod vas iskočiti koplja, da će se pod početi rušiti ili da će se za vama početi kotrljati nešto što bi vas spljoštilo. Isto tako, protivnici nisu nikakav razlog strahu, jer ih ima na svakom levelu samo nekoliko, i moguće ih je ubiti samo s par hitaca iz običnih pištolja, ili ako su oni malo jači dovoljna je jedna ljepljiva bomba, i oni su mrtvi od prve. A ljepljive bombe teško da će te potrošiti.
Jedino što me uspjelo s vremena na vrijeme pomučiti su skakanja po različitim platformama, ali to samo pri prvom prolasku, pri drugom ih prolazite bez ikakvih problema.
Nabrojih hrpu negativnih aspekata ove igre, pa se sigurno pitate, ima li tu išta dobro. Istina, završni dojam je loš, prešao sam igru za 2 dana, ali igra je idealna za skraćivanje vremena i opuštanje. Na trenutke sam osjetio i originalnu TR atmosferu, ali ja osjetim originalnu TR atmosferu i na Tetrisu tako da nije na meni da sudim.
Igra je očito rađena za djecu očito je to put kojim je Eidos krenuo, i to me jako unesrećuje, jer grafika je jedino što je starim TR-ovima falilo, a isto tako i jedino što TRU ima za ponuditi. (Ali samo da naglasim, teško da će te u bilo kojem dijelu igre biti fascinirani).
Za kraj da naglasim da sam prošao igru a ni nisam pokupio sve secrete koje sam vidio, ali usprkos tome otključao sam sve što se može otključati samim tim što sam prošao igru. Moram i ponovno naglasiti da je verzija koju sam ja igrao verzija za PS2, u kojoj je puno toga izbačeno, uključujući morske pse i velike pauke iz Mexica. Preporučam da Underworld igrate samo da biste vidjeli u što se serijal pretvorio. Sumnjam da ćete išta veliko doživjeti iz te igre.