|
|
| < | svibanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog o Tomb Raideru, ali ne na neki snobovski "ja sam official Tomb Raider site" način, nego na način da opisujem svoje doživljaje iz TR igara (a možda i iz nekih drugih). Imam drugi blog na koji pišem opčenite stvari iz svog života tako da na ovom blogu neće biti baš previše postova, ali uostalom vidjet ću kamo će ovo sve ići...
Official Site
Stellini Walktrough-i
Planet Lara
Tomb Raider Chronicles
Tomb Raider Forumi
Tomb Raider Level Editor
Tutoriali i resursi
Trsearch
Skribblerz
Tomb Raider Editor
Custom Leveli
Trle.net
Lara's Levelbase
Industrial Rooftops
Tomb Raider: Underworld
Prošao sam Tomb Raider TRL
Tomb Raider TLR Screenshots
Prošao sam Tomb Raider 5
Tomb Raider 1
Tomb Raider 2
Tomb Raider 3
Last Revelation
Chronicles
Angel of Darkness
Legend
Anniversary
Underworld
Primijetio sam da Larino lice izgleda gotovo identično u originalnom Tomb Raideru i Tomb Raider The Angel Of Darkness.
Tomb Raider:
Tomb Raider The Angel Of Darkness
To je zanimljivo, jer se Lara kroz sve te godine polako mijenjala, i nije izgledala isto u igrama između. Razmak između ove dvije igre je negdje oko 7 godina.
Sad da se pravimo da ovo na početku nije ni pisalo. Kao da itko i gleda lice na Lari.
Uglavnom. Ne pišem baš na blog, nitko ne čita, a ni nemam vremena. Što je novo? Pa ima svega. Prošao sam Tomb Raider The Last Revelation, bez šifri. U jednom starijem postu to sam najavio, nakon što sam igru prošao sa šiframa. Statistike na kraju su pokazale da za ovu igru uopće ni ne trebaju šifre.
Primijetite koliko mi je municije ostalo, a da ne spominjem 66 mala i 48 velikih medipackova, a potrošio sam ih samo 11 (što malih, što velikih TR4 ne broji male kao 0.5 nego kao 1, tako da to ne smatram realnim brojanjem)
Moj uspjeh sa TR4 bez šifri ohrabrio me da zaigram Tomb Raider 3 bez šifri, igru za koju sam smatrao da je daleko najteži Tomb Raider. Sada sam na zadnjem levelu, tj. predzadnjem, Lost City Of Tinnos, i uopće to više ne mislim. Na neki način ta igra je prilično lagana. Jedan od lakših Tomb Raidera. A plašili su me po forumima da je preteška i neprelaziva. Ovaj level me prilično živcira jer ima mjesta gdje se respawnaju neki ogromni insekti i nemoguće ih je sve pobiti.
Kad već pričam što je sve novo s Tomb Raiderom, napokon sam dobio priliku zaigrati Tomb Raider Underworld na kompjuteru. I to zato jer sam dobio NOVI KOMPJUTER! Staru je nešto lupilo i odlučila mi kupiti novi komp, i to ne bilo kakav:
Manufacturer: Gigabyte Technology Co., Ltd.
Processor: AMD Phenom II X4 955 Processor, ~3.2GHz
Memory: 4 GB, DDR3
Hard Drive: 1 TB
Video Card: ATI Radeon HD 5700
Monitor: Samsung SyncMaster
Sound Card: ATI High Definition Audio Device
Speakers/Headphones: Logitech X530
Keyboard: Logitech Illuminated Keyboard
Mouse: Canyon
Mouse Surface: Razer Sphex
Operating System: Windows 7 Ultimate 64-bit
Motherboard: Gigabyte MA790FXT
Computer Case: Cooler Master HAF 922
Sada mogu igrati apsolutno sve novije igre za PC, a i one koje će izaći u narednih nekoliko godina. No, da se vratim na Tomb Raider Underworld. Kao što sam pisao još prije, ta igra je razočaranje, igrao sam ju na PS2 i bio sam užasno razočaran, ali zato sam od PC verzije očekivao puno više. Dobio sam ništa. Buggy kameru, nepovezane animacije, užasno linearan i dosadan gameplay, bezvezna priča, glupe kontrole, 5 sati igranja. Svi su govorili da je PC verzija TOLIKO BOLJA od PS2 verzije pa sam takvo nešto i očekivao. Bolja je jedino grafika, ništa drugo. Očajna igra i samo pokazatelj u kako lošem smjeru franšiza ide.
Trenutno znam zaigrati i Tomb Raider 2, meni najdraži TR. Prolazim ga opet sa šiframa (čini se jedini TR koji ne mogu igrati bez šifri), ali sam na dobrom putu da skupim sve secrete u igri, kao što sam skupio u Tomb Raider Chroniclesu. Došao sam negdje do 11-og levela i za sad imam sve secrete.
Još jedan Tomb Raider koji ću spomenuti, Tomb Raider The Golden Mask, nešto tipa ekspanzija za TR2; prepredobra igra, prepredobro iskustvo i svakako preporučam.
Dosta za ovaj post, umoran sam i neću više pisati. Uskoro bih mogao opet nešto napisati, ali vidjet ćemo. I ne, ne igram samo Tomb Raidere, ali ovaj post je krenuo u tom tonu pa sam ga odlučio tako i dovršiti. Možda ću i u jednom od postova pisati o nekoj drugoj igri, ali za sad je to to.
See you.
1.Grouped levels, many levels in each location, each lasting over 30 minutes.
2.More down-to-earth puzzles, like stuff with pushable blocks, avoiding traps and getting some objects that seem unobtainable. Not every puzzle has to be some huge statue or a whole level as a puzzle. More mini-puzzles in each level were much more appealing(to me).
3. Retro theme, I loved that about old TRs. All this high tech modern gadgets and environments just ruin the atmosphere for me. I don't want to see all those cameras, utility lights, PDA-s and such. Bring back flares, compass and good old binoculars!
4. Lack of grapple. I don't like that gadget especially. It just makes you feel too overpowered, she can do things that you just know no one would do.
5.Lara should NEVER show fear, or any emotion. Only sarcasm and arrogant jokes are acceptable. Also she should be dressed like before, only basics, because, be real, no one would jump around with all those gadgets pinned to oneself.
6.CATCHING FIRE AND RUNNING FOR A POOL TO EXTINGUISH LARA! oh, those good old times.
7. Death animations, those ragdoll deaths in CD TRs (Especially TRU) made me wanna delete the game from my computer. Why does she have to fly all over the map when she falls from a high place, and why does she die so stupidly when falling not even ON the spikes but BETWEEN them. Old core death animations ftw.
8.Falling blocks, Falling Celing, ROLLINGBALLS, swinging blades etc. I mean, what do they have in new games, just some knife-like blades and that's rarely. More traps, those stated above especially.
9.More diverse enemies, remember back then while there were tons of types of human baddies, those that can only hit you, those with guns, FLAMETHROWER GUYS, divers etc. Animal and mythological enemies were also a lot more interesting.
10.Spending more time on the ground, in this new installments she's always swinging/hanging/climbing on something. How's that realistic?
Pisao sam ovo na nekom forumu, i shvatio da nema smisla jer nitko neće ni čitati. Ali onda sam se sjetio da bi bila dobra ideja da objavim to na blogu. Valjda znate engleski XD.
Ova slika je jednostavno presavršena.
Već sam prilično davno došao do zadnjeg levela u Tomb Raider: Chronicles-u, Red Alert!, ali taj level nisam igrao jer sam čuo da je pun bugova i nisam bio spreman za takve frustracije. Nedavno sam ponovno kupio Chronicles, prije svega da upotpunim svoju kolekciju a i htio sam već jednom proći tu igru.
Na samom početku već sam krenuo da ću koristiti šifre, ali onda mi je palo na pamet, idem baš probati igrati bez šifri. Palo mi je na pamet nešto još zanimljivije, idem probati pronaći sve secrete u igri. Prvi leveli u Rimu bili su zanimljivi i ne preteški, možda bi neki bossevi u Trajan's Marets levelu, kao npr ona velika glava koja baca munje ili zmajevi koji bacaju vatru i treba ih napucavati 2 dana, nekima bili teški, ali meni nisu bili jer sam od prije već jako dobro naučio kako ih pobjediti.
Baš taj level, Trajan's Markets, sigurno prolazi kao level s najviše bossova u cijeloj Tomb Raider franšizi jer u tom levelu potrebno se boriti s gore prikazanom napravom, Larsonom, velikim gladijatorom/kipom i tim napornim zmajevima.
Idući skup levela, većinom u podmornici, nije mi ostao u dobrom sjećanju od prije jer sam zapamtio kako je ta podmornica bila komplicirana i dosadna, a u njoj su čak dva levela od 4 iz tog skupa. Ovaj put je bilo drugačije, podmornica mi je bila baš zabavna i čak malo prejednostavna. Simpatično je vidjeti kako se shvaćanje stvari može promijeniti u nekoliko godina.
Nakon podmornice dolaze leveli u Irskoj, gdje igrač dobiva priliku igrati kao 16-godišnja lara. Ti leveli pokušavaju biti strašni, tipa kao demoni i duhovi i mrak, ali zapravo ispadaju samo simpatično smješni i prilično zabavni. Meni osobno najlakši dio igre, ali znam ljude kojima je to bilo teško i strašno, pa tako. Sto ljudi sto čudi. Ja u tom dijelu nisam potrošio niti jedan medipack.
To se sve lijepo povratilo, u zadnjim, New York levelima. Ti leveli su mi bili iznenađujuće teški, pogotovo u odnosu na ostatak igre. U zadnjem levelu, Red Alert! sam potrošio čak 6 medipackova, a toliko nisam potrošio u cijeloj igri ukupno, do tog djela. Sve je cyber, cyborzi, omamljivanje kloroformom, grapple gun i headset, šuljanje, izbjegavanje lasera i kamera, to ukratko opisuje ono što je nagurano u ta zadnja 3 levela.
U tim levelima se nalazi i par najtežih secreta u cijeloj igri, a najteži je kada u streljani treba porazbijati sve one kartonske čovječuljke u određeno vrijeme kako bi se otvorio prolaz za secret. A ako ne uspiješ, ugušiš se u sobi punoj plina. Trebalo mi je oko 150 puta da to uspijem proći, ali uspio sam nabaviti i taj secret.
Teškim mukama, prošao sam igru, definitivno najkraći i najlakši Tomb Raider, barem od Core-ovih Tomb Raidera, iskljućujući te zadnje levele. Nabavio sam sve secrete, i otključao Special Features, ali o tome u nekom drugom postu. Uzimao sam puno screenshotova tako da će možda u nekom od budućih postova biti više screenshot-ova.
Ono što me se najviše dojmilo u ovom TR-u je što nikad nije jednoličan, lokacije su preraznolike i na svakom koraku može se vidjeti nešto drugo. Tu vrlinu neki stari TR-ovi nemaju jer znaju postati užasno repetativni, ,monotoni i naporni. Ovdje toga nema, a u svakom levelu ima bar 4 cutscene, za što se u starim TR-ovima trebalo preći po nekoliko levela za jedan jedini mali cutscene.
Sve u svemu, preporučam, i izazivam vas da pronađete onaj drugi secret u Red Alert!-u.
Kao što rekoh u prošlom postu, ponovno prolazim Tomb Raider 4. Ovih dana sam uzeo nekoliko screenshotova pa sam odlučio da ih objavim. Na internetu ima jako malo screenshota iz te igre...
Coastal Ruins
To su te ruševine...
Pogled ispod vode:
Stijene:
Prvi kosturi u igri. U Alexandriji ih ima jako puno, a ja sam mislio da će me frustrirati jer ih se može ubiti samo da ih shotgunom razvališ u neku rupu. Mogu skakati, penjati se i prolaziti kroz crawlspace. U svakom slučaju postali su zabavni s vremenom...
Catacombs
Ulaz u katakombe:
Flyby središnjeg djela
Ovo je zapravo jako zabavan level.
Ovo me podsjetilo na onaj dio s Wernerom na početku kada učiš preskakati rupe.
Uglavnom smisao levela je skupiti 4 tridenta koje u idućim levelima stavljaš na statue Posejdona.
Temple od Poseidion
CIlj je nabiti tridente na štap od ovog tu stričeka (u igri ovo izgleda predobro, nisma mogao uhvatiti dobar screenshot)
I poteče voda weee
I tako četiri puta na četiri različita mjesta.
Sad u to uklopi 200 različitih zagonetki, 800 zamki i milijun kostura kroz kojih se trebaš progurati da dođeš do tih kipova, i to je taj level.
The Lost Library
Početak levela, oko ovog se sve vrti.
Level je prepun ovakvih lijepih prostorija:
Ovo je kao neki boss. Treba u njega ispucati toliko metaka da pomisliš da će ti prsti otpasti. Morao sam nekoliko puta tjekom ove borbe pauzirati da odmorim ruku. Stvar je da on prihvača pogotke samo u jedno mjesto, zato se ne isplati koristiti neko jače oružje od običnih pištolja. A ako treba mali milijun metaka da ubiješ običnog psa u ovoj igri, što mislite koliko bi trebalo metaka da ubiješ robota od bakra na njegovom bakrenom konju, s obzirom na to da ga ranjavaju pogodci u samo mali plavi kamen na prsima?
Ova knjižnica ima sve. Čak i podvodni odjel.
Epic zagonetka u levelu, ali sve se svodi na jako puno guranja kamenih planeta (blockova)
Još jedna ogromna zagonetka, 4 puta veća od one prošle ali uspio sam uhvatiti samo ovo.
I napokon malo knjižnice u ovoj knjižnici.
Nakon 20 sati igranja dospio sam na gornji kat levela.
Lara svira harfu.
I snap.
The Hall Of Demetrius
Ulazak u ovu dvoranu je fascinantan.
Šteta što ovaj level traje samo 4 minuta i od toga su 3 minute cuscena. Ovdje sam uspio uhvatiti ljepu scanu Lare kako se raspravlja s Von Croyem.
He doesn't beleive in all this ancient hokus-pokus.
Pharos, Temple Of Isis
Podsjeća na 40 Fanthoms iz TR2.
Ulaz u hram.I morski pas je tu.
Predpodstavljam Kleopatrin kip.
I screenshot iz idućeg levela Cleopatra's Palaces, koji sam tek počeo igrati. Vidite jednog od onih zabavnih skeletona kako izvire iza?
Napokon sam prošao Tomb Raider: The Last Revelation. Tu igru sam počeo igrati prije 5 godina, ali odmah sam bio zapeo na prvom skoku-hvatanju u igri.
Onda mi je frend došao to proći, i došao do levela Tomb Of Seth. Kada sam se vratio igranju, opet nije imalo smisla jer nisam mogao proći ni taj level. Glorija (iz prošlog posta) mi je nakon nekoliko godina rekla kako proći taj dio (dio sam skakanjem po svjetlećim tile-ovima da bi došao do druge strane i otvorio vrata iza kojih se nalazi "Timeless Sands", barem brijem da se tako zove).
Nakon što sam to prošao, sjećam se da je išlo puno lakše. Burial Chambers, koji mi je na prvi pogled bio jako strašan jer su spike-ovi izvirali odasvuda i sve je nekako bilo mračno i opasno, prošao sam vrlo brzo i bez previše problema. Preko Doline Kraljeva i Karnaka, što sam prošao bez previše problema došao sam do Tomb Of Semerkhet, koji mi je na prvi pogled bio barem toliko strašan koliko i Burial Chambers. Samo što je ovaj level bio puno teži, i skarabeji su me izluđivali, pa sam se odlučio na šifre.
Bolje da prođem ikako nego nikako. Guardian Of Semerkhet je sam po sebi izazovan level, ali uspio sam i to proći. Došao sam do Alexandrie i tamo su počeli pravi problemi. Ona povezanost levela, koju najviše mrzim u ovoj igri, tamo najviše dolazi do izražaja. Sve mi je to bilo prezbunjeno, uspio sam doći negdje do katakomba ali onda sam odustao. Sve je to onda još bilo preveliko i pre zbunjujuće za mene.
Negdje prije par mjeseci ove godine sam se vratio igri, da malo ponovno doživim tu atmosferu. Igrao sam ispočetka, i došao do The Lost Library, koji me obeshrabrio jer je Glorija rekla da je njoj taj level bio jako težak. Level je težak, u njemu ima fakat svega, ali uspio sam proći. Nakon toga išlo je lakše, došao sam do City of the Death bez previše problema, ali onda sam se nekako obeshrabrio i nije mi se više igralo, pa sam ponovno uzeo stanku.
I tako, neki dan sam se ponovno vratio igri, da probam malo dalje doći, jer sve u svemu nije da sam zapeo na nekom određenom dijelu. Nije mi se dalo previše lutati i istraživati po (ponovno) spojenim levelima, pa sam na papir napisao što trebam obaviti u kojem levelu prije nego pređem u drugi i kojim redom trebam ići u koji., što sam naravno našao na internetu. Prođoh ja tako i levele u Kairu, i na vlastito iznenađenje dođoh do Gize. Ti zadnji leveli nisu bili znatno teži od dosadašnjih, pa sam tih zadnjih nekoliko levela prošao dosta brzo. Zagonetke na zadnjem levelu uspio sam skužiti bez ikakve pomoći, a zadnja borba (bježanje) od Setha je prošlo bez previše problema. I tako sam ja prošao tu igru.
Budući da je to najduži Tomb Raider, s najviše levela, očekivao sam neki osjećaj potpunosti kad prođem, ali to ga nije bilo. I nakon što sam prošao tih 35 levela, od kojih su SVI u Egiptu, i dalje mi se igralo, i dalje u Egiptu. Mislim da je problem jer sam veliki dio igre prošao, pa sam se igri tek vratio nakon nekih 6 mjeseci, pa nisam dobio sveukupni dojam odjednom. Zato sam odlučio sve ponovno proći, ali ovaj put, za izazov, bez šifri. Došao sam do Alexandrie i već se obeshrabrio. Jednostavno sam u konstantnom strahu za municiju i medipackove, iako imam 30 malih medipackova i 20 velikih, 720 metaka za uzi i 200 za shotgun. Jednostavno se ne osječam sigurno i u konstantnom sam strahu da ću ostati bez municije i medipackova, ili da neću dobro odigrati i potrošiti to sve bezveze, i u krivom trenutku. Iako se to nikad nije dogodilo.
Kao što rekoh, ovo je najduži Tomb Raider, ima 35 levela i svi su u Egiptu, i zbog toga ga mnogi fanovi ne vole. Meni je baš zato zakon. U ovoj igri vidjet će te SVE što možete vidjeti u Egiptu, sve hramove, palače, grobnice, piramide, sve. Od grobnica i jurnjave džipom po Dolini Kraljeva, preko istraživanja hramova u Karnaku, do katakombi i otkrivanja davno izgubljene knjižnice u Aleksandriji, pa opet do mračnih ulica Kaira gdje ništa nije kako treba i već se naveliko vidi kataklizma koju je Lara prouzročila oslobodivši boga Setha na početku, i na kraju do Gize gdje napokon dobivate priliku zajahati te piramide, obići sve 3 velike piramide, iznutra i iz vana, sa svih strana i još stignete obići mastabe plemića. Ova igra je jednostavno temeljita, dosljedna i prepuna svega onoga što želite kada gledate avanturističke filmove o drevnom Egiptu. Svaki artefakt iz te egipatske kulture nalazi se u igri, svako mitološko biće ikad spomenuto vi ćete morati ubiti ili izbjeći, nema ništa što biste htjeli iskusiti u Egiptu a ovdje nećete.
Sam sam uzimao screenshotove za levele i nadam se da će bar nekome ovaj post skratiti kojih 5-10 minuta. Ovu igru svakako preporučam, ali ne nekome kome stvari brzo dojade, nego nekome tko planira uzeti mjesece, možda čak i godine da bi kompletirao sve što ova igra nudi.
Bila je frendica kod mene danas, da joj pokažem Tomb raider Underworld budući da ga ona još nije nabavila. U početku joj baš nije išlo jer nije naviknuta igrati na PS-u, ali uskoro je igrala bolje od mene. Cura je fakat genijalna, odmah povezuje stvari bez beda, stvari za koje je meni trebalo puno više vremena. A da i ne pričam o refleksima, sposobna je odreagirat u zadnji čas ako treba, i to bez obzira na to što mi je gamepad sjeban.
Zapravo nakon što sam prvi put zaigrao Tomb Raider ( o čemu ćemo u nekom drugom postu), ona je bila moja glavna poveznica s tim, jer je ona to igrala i obožavala puno prije mene. Tako smo se uostalom i sprijateljili.
Uglavnom htio sam samo zabilježiti ovaj trenutak a i dosadno mi je. Čujemo se uskoro. (moji nepostojeći čitatelji XD)
Dugo sam čekao da nabavim Tomb Raider Underworld, još više zato jer je verzija za Play Station 2 kasnila. Morao sam igrati na Play Stationu 2 jer mi je komp preslab a PS3 preskup. Napokon, jednog od ovih dana odlučih skupiti snage i kupiti igru.
Čim je igra izašla za Play Station 2, odmah su počeli negativni komentari, da je grafika lošija nego u Legendu, da su pola toga izbacili, da je kamera katastrofalna. Svejedno, ja nisam imao drugog izbora. Na moje čuđenje, grafika je bila sasvim u redu. Bolja nego u Legendu i Anniversary-u.
Neću previše opisivati priču jer ovo nije takav blog, ali ću samo reći da Lara nastavlja potragu za svojom majkom, koju je započela u Legendu. Ili Anniversary-u... Koji se dogodio prije? Ne znam... Uglavnom, ona ide slijedi očeve zabilješke, traži neki Avalon za kojeg joj je njena bivša prijateljica, sadašnja suparnica Amanda rekla. Navodno se njena majka nalazi u Avalonu. Otkrije da je Natla (glavna suparnica iz TRA) još živa te da surađuje s Amandom. Isto tako tragovi je navode na traženje nekog Thorovog čekića, jer jedino pomoću njega može doći do Avalona.
Priča me nije oduševila, a cutscene, koje su mi bile fascinantne u npr. Legendu sada su se svele da Lara naiđe na neki zid gdje nešto piše po nekakvom drevnom jeziku i to pročita. Čitavo vrijeme, igrajući, nisam se uopće uspio uživjeti u priču, i to smatram velikim nedostatkom. Ali malim u usporedbi s drugim nedostacima igre.
Puno veće razočaranje mi je bilo što ni u jednom djelu igre nema NIKAKVE zamke, a zamke i izbjegavanje istih su mi na neki način bili najdraži dio Tomb Raidera općenito. I kad kažem nikakve, mislim nikakve, jer u cijeloj igri nema nijednog rollingballa niti spikeova. Zagonetaka ima, ali su tako smiješno lagane da zapravo nisu vrijedne spomena. Naravno, svaka zagonetka uključuje neku statuu koja je veća od Trga bana Josipa Jelačića, ali to samo pojačava dojam koliko su te prelagane zagonetke zapravo jadne.
Lokacije mi isto tako nisu baš bile po ukusu, od sunčanog Thailanda koji je većinom outdoor, preko hodnika i tunela ispod Larine kuće koji niti u pola ne iskorištavaju potencijal kakav bi takav level mogao imati, pa sve do nekih velebnih hodnika u nekoj zaleđenoj dvorani, koji su isto mogli biti bolje izvedeni. Jedina lokacija koja mi se koliko-toliko svidjela je Mexico, koji me čak uspio zastrašiti u mračnim hodnicima koji se nalaze ispod nekog hrama s velikim kipovima.
Ali razloga strahu u ovoj igri nema, jer kao što rekoh, zamki nema, u nijednom trenutku se ne morate bojati da će ispod vas iskočiti koplja, da će se pod početi rušiti ili da će se za vama početi kotrljati nešto što bi vas spljoštilo. Isto tako, protivnici nisu nikakav razlog strahu, jer ih ima na svakom levelu samo nekoliko, i moguće ih je ubiti samo s par hitaca iz običnih pištolja, ili ako su oni malo jači dovoljna je jedna ljepljiva bomba, i oni su mrtvi od prve. A ljepljive bombe teško da će te potrošiti.
Jedino što me uspjelo s vremena na vrijeme pomučiti su skakanja po različitim platformama, ali to samo pri prvom prolasku, pri drugom ih prolazite bez ikakvih problema.
Nabrojih hrpu negativnih aspekata ove igre, pa se sigurno pitate, ima li tu išta dobro. Istina, završni dojam je loš, prešao sam igru za 2 dana, ali igra je idealna za skraćivanje vremena i opuštanje. Na trenutke sam osjetio i originalnu TR atmosferu, ali ja osjetim originalnu TR atmosferu i na Tetrisu tako da nije na meni da sudim.
Igra je očito rađena za djecu očito je to put kojim je Eidos krenuo, i to me jako unesrećuje, jer grafika je jedino što je starim TR-ovima falilo, a isto tako i jedino što TRU ima za ponuditi. (Ali samo da naglasim, teško da će te u bilo kojem dijelu igre biti fascinirani).
Za kraj da naglasim da sam prošao igru a ni nisam pokupio sve secrete koje sam vidio, ali usprkos tome otključao sam sve što se može otključati samim tim što sam prošao igru. Moram i ponovno naglasiti da je verzija koju sam ja igrao verzija za PS2, u kojoj je puno toga izbačeno, uključujući morske pse i velike pauke iz Mexica. Preporučam da Underworld igrate samo da biste vidjeli u što se serijal pretvorio. Sumnjam da ćete išta veliko doživjeti iz te igre.
Nemam baš trenutno vremena pisati post, ali uskoro sigurno hoću.
Do onda, samo da kažem da sam dizajn ja radio, tj. uzeo sam tuđu šablonu ali sam promjenio slike boju i položaj slova. Iako se na prvi pogled čini da dizaj nema veze s Tomb Raiderom, zapravo ima. Na gornjoj slici je artwork iz trećeg levela Tomb Raider: Angel of Darkness-a, Industrial Rooftops.
Zabavan je taj level;bježanje od policije, trčanje po krovovima, skakanje s krova na krov, te bježanje od helikoptera koj puca na vas (i koji se isto vidi na artworku). Stavit ću i screenshot iz tog levela, da se prisjetite. Screenshot sam morao sam uzeti jer na internetu nisam našao zadovoljavajući. XD
Ajde, javim vam se uskoro.
Imao sam nekad blog pod imenom tombraiderfan.blog.hr, ali sam ga isbrisao... Sada sam odlučio ponovno napraviti blog pod tim imenom, ali blog.hr kaže da blog s tim imenom već postoji (a ne postoji). Tako da sam napravio blog pod imenom tomb-raider.blog.hr da se malo riješim nostalgije i možda tu i tamo nešto napišem...
